Brevijar ilirske mladeži

Prošlo je 200 godina od objavljivanja prvoga izdanja lirsko-epskog djela Kći slave (u izvorniku Sláwy dcera) slovačkoga i češkog pjesnika i preporoditelja Jána Kollára. Pisano biblijskim češkim (nazvanim tako prema prvom prijevodu Biblije s jezika izvornika na češki krajem 16. stoljeća), koji je služio kao književni jezik velikoga broja slovačkih pisaca od 16. do 19. st., djelo je izvršilo izniman utjecaj na onodobne slavenske književnosti i preporode, također i na predvodnike hrvatskoga narodnog preporoda. Izdano 1824. sadrži prolog i 150 soneta u tri spjeva (I. Saale, II. Laba, III. Dunav). Godine 1832. izlazi prošireno izdanje sa 616 soneta u pet spjevova (I. Saale, II. Laba, Rajna, Vltava, III. Dunav, IV. Leta, V. Aheront), a 1852, u zadnjoj godini života, Kollár izdaje konačnu verziju od 645 soneta.

Naslovnica Kollárova djela Kći slave

Smatra se da je kasnijim nadogradnjama djelo izgubilo poetičnost prvoga izdanja nauštrb promicanju autorovih političkih ideja. Posljednje izdanje spojilo je u sebi funkciju poezije, znanosti, publicistike i mita te postalo idejom vodiljom češke preporodne misli (V. Macura). Iako je formom klasicističko, tematski je romantičarsko. Kollár promiče ideju slavenske uzajamnosti, veliča i mitologizira slavensku prošlost, krivi Nijemce koji su počinili najviše nepravdi prema Slavenima. Po uzoru na Dantea stvara slavensko nebo u četvrtom spjevu te slavenski pakao u petome spjevu.

Osim idealizirane ljubavi prema domovini, Kollár iskazuje idealiziranu ljubav prema ženi; njegova Beatrice je Mína. Svih pet spjevova oscilira između euforičnosti i ekstatičnosti na jednoj te melankolije i zamišljenosti na drugoj strani, ali melankolija dominira, kao što u elegičnom Prologu dominira žalost. Kollárova Kći slave pjesma je ljudskog gubitka, gubitka ljubavnog odnosa kao pjesničkog izvora i minule slave „Slavije“, čime se stvara osnovni modus pjesme koji čini arhitekturu Kćeri slave (P. Zajac).

Tekst Jána Kollára O slovstvenoj uzajemnosti medju koleni i narečji slavenskimi objavljen je u Danici ilirskoj 1836, prije nego u Češkoj ili Slovačkoj

U Hrvatskoj je Kollár najviše utjecao na ilirce, više ideološki nego pjesnički, i to ponajprije preko časopisa Danica ilirska. U doba začetaka ilirskoga pokreta Kollár je već bio slavan pjesnik i, kako navodi bohemistica Katica Ivanković, njegovo su djelo Kći slave „u Zagrebu čitali svi, ono je bilo poput narodnih evanđelja“. U Pešti je 1829. upoznao Ljudevita Gaja i pomogao mu dobiti dozvolu za izdavanje časopisa, preporučivši ga kod austrijskog ministra unutarnjih poslova. U Danici su od početka njezinog izlaženja 1835. redovito objavljivani Kollárovi članci, pjesme, ulomci iz djela te vijesti o njegovoj djelatnosti. Mnogi su njegovi stihovi ili misli bili mota za pojedine brojeve Danice. Najveći utjecaj kao pjesnik ostavio je na Stanka Vraza koji je preveo nekoliko njegovih soneta te su njegove Đulabije u nekoliko komparativnih analiza uspoređivane s Kollárovom Kćeri slave. Vraz je zacijelo zapazio Kollárove pjesničke kvalitete, no ipak je najveći utjecaj na njega, kao i na ostale ilirce, imalo Kollárovo slavenstvo i domoljublje. Također, zanimljivo primjećuje Katica Ivanković, obojica su se odrekli svoga materinskog jezika – Vraz slovenskog, a Kollár slovačkog, za političku ideju slavenskoga zajedništva ili, točnije rečeno, oslobađanja svoje domovine od strane vlasti.

Vidljivi su utjecaji Kćeri slave i na Petra Preradovića i njegovu pjesmu Vilin san i prošlost i budućnost te poemu Slavjanstvu, kao i na Slavjanke Ivana Kukuljevića. Kako je onodobno pjesništvo imalo propagandnu funkciju u promicanju ilirske ideje prema riječima Katice Ivanković „duh Kollárova slavenstva prožimao je čitavo ilirsko pjesništvo“, a Kći slave bila je „stanovit brevijar ilirske mladeži, iz kojega je ona crpila svoja znanja o Slavenima i poticaj za domoljubne osjećaje“.

U novije vrijeme izbor pjesama iz Kći slave prepjevala je Dubravka Dorotić Sesar s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a objavljene su u antologiji slovačkog preporodnog pjesništva S Tatra zove more moja čežnja.